Uvjerenja koja su me ograničavala

 

Sigurna sam da ste hiljadu puta čuli za ograničavajuća uvjerenja. Sebi rekli: imam ih, ili nemam ih. Možda nikad niste duboko ušli u priču uvjerenja, možda vam je dobro sada gdje se nalazite, a možda se grčevito borite da otkrijete šta je to što vas sputava da postanete vaša željena verzija?

Ako ste na putu vašeg ličnog razvoja i rasta, sigurno će vam se za neke stvari upaliti lampica, da dopunite gorivo. Ako konstantno sipate loše gorivo, brže ćete ga trošiti i iznova biti u istom krugu. Nekad mislimo da je isplatljivije sipati jeftinije gorivo, dok ne razmislimo koliko često to činimo i koliko zapravo više potrošimo, nego da smo sipali kvalitetnije gorivo.

Odakle priča o gorivu sa uvjerenjima?

Mi ponekad znamo da nam nešto kod nas smeta, ali i dalje nastavljamo to raditi. Znate li zašto? Uvjerili smo se da tako mora. To je program koji smo konstantnim ponavljanjem jedne misli prigrlili kao naš. Kao dio našeg identiteta. Tako isto, sipajući loše, jefino gorivo mi znamo koje su posljedice, ali nastavljamo to raditi, jer mislimo da je bolje dati manje, sada u ovom trenutku, a o posljedicama ćemo razmišljati kada dođe vrijeme zato.

U realnom životu to izgleda…

Mi uopće ne razmišljamo o posljedicama koje nam serviraju naša ograničavajuća uvjerenja. Uvijek sam radila, trudila se i učila, ali vjerujte do 2017., godine nikad nisam razmišljala o uvjerenjima. Znala sam za onu izreku koja kaže: „Ako misliš da nešto možeš, upravu si. Ako misliš da ne možeš, upravu si.“ Ili tako nešto. Međutim, kada sam spoznala da rad na sebi ne podrazumijeva samo poboljšanje naših sposobnosti i vještina, nego i spoznati koja su naša uvjerenja, vrijednosti, kakvo je naše ponašanje i okruženje, počela sam da „studiram“ sama sebe.

Koja ograničavajuća uvjerenja sam imala?  

Ako kažem NE, naljutiti će se XY osoba.  – Sada kada vratim vrijeme, vidim da me je mogao „jahati“ svako. Dobrota nema nikakve veze sa jasno uspostavljenim ličnim granicama. Uvijek sam imala vrijeme za sve i svakog. Čak i kada nešto isplaniram, svoje obaveze, odmor, spavanje sam znala odgađati da nekome učinim uslugu. Ne kažem da više to ne činim, ali razmislim da li je to nešto što želim uraditi, u koje vrijeme ću biti raspoložena to uraditi, koliko sebe mogu dati. Ne razmišljam hoće li se neko drugi ljutiti, nego razmišljam hoću li se ja naljutiti na sebe ako radim stvari preko srca samo da ne bih „ispala zlobnica“ koja neće da nekome nešto uradi.

Emocije su loše. Loše je što lahko zaplačem. – Samo zato što sam za nekoga „preemotivna“, i što sam dopustila da neko, ponovo se vraćamo na prethodno, prelazi granice, to ne znači da je loše što svim srcem osjećam sreću, radost, tugu, bol. Dopuštala sam ljudima u okruženju da me nazivaju pogrdnim imenima, plakala zbog toga, i nisam znala reći da se udalje od mene. Nisam znala da kažem sebi da te osobe ne trebaju biti dio mog okruženja. Nisam znala da kažem sebi, da je sasvim ok sa nekim provesti određen dio života i da kad ti počneš plivati u okeanu, a on i dalje ostaje u plićaku, da se tu vaši putevi razilaze.

„Ne vrijedim dovoljno“ – ovo je jedno od ograničavajućih uvjerenja koje smatram da je veoma važno spomenuti, jer se mnogi susreću sa istim. Odakle se pojavilo to uvjerenje? Znate li onaj osjećaj kada kroz život imate veoma bliske prijatelje, koji vas se „odreknu“ iz nekog bezveznog razloga. Tada sam mislila da je do mene, da ne umijem biti dobar prijatelj. Tek, mnogo godina kasnije sam spoznala da ljudi ne vole kada ih iskreno, svim srcem voliš i da vole kad ih gledaš u oči i lažeš. Da se razumijemo, govoriti istinu – nije jednako vrijeđati.. Tada možda nismo bili ni dovoljno zreli, ali u tom periodu tinejdžerskog doba mi gradimo našu ličnost.
Još jedan primjer, kroz školovanje i u osnovnoj i u srednjoj školi roditelji su bili profesori u tim školama. Koliko je dobro imati ih u svojoj blizini, toliko je i loše. Svi vas gledaju „pod lupom“. Prate svaki vaš korak, i ako se spotaknete o kamen od toga naprave roman. Nikada neću zaboraviti kada je jedan profesor u Medresi nakon sjednice na kojoj se pričalo o jednom mom, bezazlenom postupku, došao na čas i počeo pričati: „Zamisli Fatima, dođeš na Sudnji dan i Gospodar te pita šta si radila taj i taj dan (on ga je tada naveo), i u tom i tom periodu, šta ćeš Mu odgovoriti?“ Gledala sam ga sa žaljenjem i tugom u očima, jer to što sam tada uradila je glupost, dokazivanje društvu da Halčina to smije uraditi. Dugo mi je vremena trebalo da spoznam da neki ljudi mogu imati razne titule, ali da to nikako ne znači da su dobri ljudi.

Kako mijenjati negativna uvjerenja?

Da bismo bilo šta u životu promijenili potrebno je da znamo šta je to. Svjesna si da te tvoje uvjerenje sputava da budeš najbolja verzija sebe? Šta je to? Dok pričaš ili razmišljaš o svojim ograničavajućim uvjerenjima, kako se osjećaš? Kada se prvi put u prošlosti pojavio taj osjećaj, u čijem si okruženju bila, koja su tvoja iskustva?
Negativna, ograničavajuća uvjerenja nije samo dovoljno spoznati, važno je da ih prihvatimo, prigrlimo, prestanemo da se osuđujemo i poduzimamo akcije koje će nam pomoći da ih promijenimo.
Na primjer, umjesto da kažeš sebi „Ja ne vrijedim“, „Ja sam ovo ili ono“… Reci „Osjećam se tako i tako.“
Našu iskrivljenu sliku o nama, možemo mijenjati sa „Osjećam se“, zato što je osjećaj trenutno stanje.

„Bilo šta što staviš iza „Ja sam“ postaje tvoja istina i to te definira, zato budi oprezna s riječima kojima sebe opisuješ“ – Marijana May

Još jedan od načina da promijenimo naša ograničavajuća uvjerenja jeste da pričamo novu priču. Sigurna sam da u svačijem životu postoji trenutak kada ste se osjećali posebno, sretno, samopuzdano. Sjetite se tog trenutka, sjetite se akcija koje ste tada poduzimali, sjetite se koje ste misli o sebi u tim trenucima imali? Svaki put kada vam se javi neko negativno uvjerenje, pokušajte da se usidrite u trenutak vašeg, po vama, najvećeg rasta, uspjeha, sreće.

Budite nježne prema sebi, darujte sebi ljubav. Nemojte zaboraviti da bez svakoga možete, ali sa vama samima ste dvadeset četiri sata. Radite na vašim mislima, uvjerenjima, blokadama, lošim odnosima. Kad god pomislite da je neko drugi kriv za nešto, znajte da je do vas!
Sve što sam navela u ovom članku kao svoje ograničavajuće uvjerenje, do mene je! Nisam znala da preuzmem odgovornost. Ljudima koji me okružuju sam davala „moć“ i mislila da je to ljubav. Danas, prihvatam odgovornost za sve što mi se dešava u životu, i iscjeljujem se od svoje prošlosti jer je ona daleko iza mene.

Sa vama dijelim svoja iskustva, kako biste znali da ništa ne morate, da ne postoji osoba zbog koje vrijedi da svoj mir narušavate. Investirajte u sebe, samo tako ćete postati svjesni svoje svrhe, oslobođeni i zaista ćete živjeti život punim plućima. To vam od srca želim!

Želiš li znati šta su to lične granice? Pročitaj ovaj tekst.

Izjava o odricanju odgovornosti: Stavovi i mišljenja navedena u ovom tekstu pripadaju autoru, korisnik preuzima rizik od bilo kakvih oštećenja te samim tim može ili ne mora dijeliti mišljenje o navedenoj temi.