Ne znam da li ste se vi ikada zapitali kako biste voljeli da vas se sjećaju i da vas spominju oni sa kojima ste nekad divanili? Kako vrijeme prolazi, i kako su se moji voljeni počeli vraćati Gospodaru Svome, ovo pitanje je često dio mog malog mozga.
Kad vratim vrijeme…
Ne znam da li se vama dešava, ali često vraćam film svoje prošlosti, ne bih li se sjetila jesam li koga povrijedila, a da nisam tražila halal. Ne bježim od toga, nekoga sigurno jesam povrijedila. Možda nekad u mladosti i namjerno da sam to učinila, kao dio neke svoje „osvete.“ No, poznavajući svoju dušu, nikad me to nije činilo sretnom.
Šta kad neko zasluži da budemo oštri prema njima?
Život je satkan od međuljudskih odnosa, satkan je od dobrote i od zla. Naše percepcije lošeg. Često mi se dešavalo da se ljudima izvinjavam što su me povrijedili i što su mi nešto loše uradili. Svjesna sam da svi nismo isti. Niti govorim da je ispravno ono što sam ja činila. Ono što nas vjera uči jeste da ljudima možemo uzvratiti istom mjerom: “Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.”
Sad se postavlja pitanje, da li nam je važnije da naš ego zadovoljimo, ili se ipak želimo radovati nagradi?
Sjećam se trenutaka kad sam sa nekim osobama razgovarala istim jezikom kao oni, pa se onda kajala zbog toga, jer to nisam bila ja. Više je mene povrijedio taj način govora, nego njih- jer je to njihova svakodnevnica.
Koji detalj želim da zapamtite?
Shvatila sam da želim da me ljudi pamte po dobroti, po osmijehu. Želim da pamte moju energiju. Možda izgleda kao kliše, ali kako vrijeme prolazi sve što želim jeste mir i zadovoljstvo duše. Neminovna je komunikacija sa drugima, te sam spoznala da zadovoljstvo duše mogu pronaći u čistom, iskrenom, lijepom i srdačnom razgovoru. Želim da me pamtite kao nekog ko je uvijek imao povjerenja u Boga. Želim da me pamtite kao ispunjenu i sretnu osobu kojoj je porodica uvijek bila na prvom mjestu. Želim da me pamtite kao nekoga ko je uvijek želio i želi da Kur’an bude proljeće srca njegovog.
Djelić mog života
Dok sam razmišljala koja je tema o kojoj želim pisati danas, sjetila sam se jednog poslovnog e-maila, kojeg sam dobila nakon razgovora sa klijenticom i odlučila sa vama da podijelim:
„Poštovana Fatima,
Nisam mogla a da ne razmišljam o Vama, pa čak sam sebi iskreno dala za pravo i da tražim značenje Vašeg imena. Sve što sam pročitala u potpunosti Vam odgovara. U tako kratkom telefonskom razgovoru ostavljete nevjerovano lijep dojam. Fatima sve što su naveli u značenju Vašeg imena to ste Vi, Sretna, Prijateljski nastrojena, Vesela, Velikodušna, Temperamentna… Mislim da ste veoma mlada osoba, želim Vam svu sreću u životu i da Vas dragi Bog čuva.
A sad o poslu…“
Da, želim da me pamtite kao odgovornu, velikodušnu, sretnu, prijateljski nastrojenu, iskrenu osobu. Nadam se da ću kroz život nastaviti biti ono što moju dušu čini sretnom i biti ono što će oplemeniti moj život.
Šta je to po čemu želite da vas ljudi pamte i koliko vas koraka dijeli od takve osobe?
Pročitajte moj prethodni tekst Nekoliko redaka o mom djedu Neziru.
Izjava o odricanju odgovornosti: Stavovi i mišljenja navedena u ovom tekstu pripadaju autoru, korisnik preuzima rizik od bilo kakvih oštećenja te samim tim može ili ne mora dijeliti mišljenje o navedenoj temi.