Sigurna sam da se pitaš šta nije uredu s tobom, zbog čega ti je tako jednostavne stvari teško uraditi? Šta se desilo pa sve stvari koje si sa lahkoćom radila, sada odugovlačiš? Ovdje želim da spomenem i odugovlačene sa vašim željama, snovama, ciljevima, sa onim što bi kada se ostvari vaše srce natjeralo da zaigra od radosti.
Šta se u nama desi kada počnemo da odugovlačimo sa izvršavanjem naših obaveza?
Neko u ovom trenutku ne može da se pokrene da sredi svoj stan. Nego ‘pak razmišlja da odustane od posljednjeg ispita, jer ionako posla za njega nema. Neko danima odgađa da uradi svoj mjesečni izvještaj na poslu. Neko misli da je lijen jer nije uradio hiljadu obaveza koje je nametnuo sebi da uradi u istom trenutku – iako je to tehnički nemoguće.
Zbog čega kritikujemo sami sebe?
Prestala si sanjati velike snove i počela si igrati na sitno. Počela si da radiš stvari do kojih ti istinski nije stalo, a istovremeno si počela da zaboravljaš ono što bi u tebi probudilo najbolju verziju. Ono što bi te natjeralo da pobijediš sama sebe, da postaneš ono ko želiš biti. Počela si da ispunjavaš potrebe ljudi oko sebe ili nametnute životne standarde, kako jedna žena „treba“ da živi? Šta da radi kad se uda? Šta kad se dijete rodi? Šta kad želi dati otkaz? Stvari počinjemo odugovlačiti onda kada ne obraćamo pažnju na vlastite želje i potrebe. Odugovlačimo ih jer se plašimo, jer se osjećamo preopterećeno, jer emocije koje osjećamo u tim trenucima nam ne dopuštaju da otključamo svoj potencijal – pa čak i kad je sređivanje stana u pitanju.
Kako se pokrenuti i odraditi „najobičnije“ zadatke?
Ono što me je moj mentor naučio jeste da je završeno bolje od savršenog (osim ako ste ljekar). Šta to znači? Nismo uvijek raspoloženi da radimo stvari koje nas inspirišu. Sam proces rasta i razvoja je neprijatan, bolan. Toliko stvari morate naučiti, promijeniti i primijeniti u svom životu da upgrade-ujete sebe. Samo zato što se u tom trenutku osjećate loše, slomljeno, neraspoloženo, preopterećeno, nije razlog da se ne fokusirate na jednu stvar koju ćete taj dan završiti.
Stalno se vrtite u krug…
Često čujem izreku „vrtim se u krug“. Zapamtite, kad se vrtite u krug, vi zapravo idete u rikverc. Ono što vas je dovelo do tog mjesta, ne može vas odvesti na sljedeći nivo, što znači da se ponekad morate osjećati nekomforno. Sasvim je uredu doživjeti emocionalnu bol. Sjećam se dana kada sam se emotivno kidala i tada mi je izgledalo da nikad neću napustiti taj „začarani krug“, a onda… shvatila sam da je moja odgovornost da se pokrenem, da život tu ne staje i da to nije puni sjaj, moj potencijal. Shvatila sam da svijetu imam mnogo toga da ponudim i pokažem, shvatila sam da svojim ličnim primjerom, svojim rastom mogu nekome promijeniti život- i odlučila sam da to i uradim.
Važno je da zapamtite!
Kada prepoznate emociju koju imate kada su stvari koje „trebate“ da uradite u pitanju, i kada naučite da upravljate tom emocijom, prestati ćete sa odugovlačenjem stvari. S druge strane, kada prepoznate da vi na osnovu vaših misli kreirate vaše emocije, nećete ih više koristiti kao izgovor da nešto ne uradite. Ako imate potrebu da budete „perfekcionisti“, znajte da ste samo uplašeni. Plašite se neuspjeha, grešaka, odbijanja, plašite se da će vas neko osuditi za vaše postupke. Nikada vas niko neće osuditi ako nešto privremeno odgodite, a to nam daje vrijeme da nešto uradimo „kada bude savršen trenutak“ – odnosno da konstantno odgađamo.
Ne dopuštamo leptiru u nama da poleti, niti pokaže ljepotu svojih krila jer većina oštrih presuda dolazi od nas samih. Kako da se oslobodite toga? Prihvatite da je završeno bolje od savršenog. Da je bolje uraditi dio posla, nego ništa od toga. Ne dopustite da odustajanje bude opcija za vas. Vi imate svijetu šta da ponudite, pa makar to u ovom trenutku bilo oprano suđe, složen veš, pročitana knjiga, ili neki poslovni zadatak.
Izjava o odricanju odgovornosti: Stavovi i mišljenja navedena u ovom tekstu pripadaju autoru, korisnik preuzima rizik od bilo kakvih oštećenja te samim tim može ili ne mora dijeliti mišljenje o navedenoj temi