Možeš li me promijeniti, i mogu li te promijeniti?!

U posljednje vrijeme sve više mi se javljaju žene opisujući tuđe probleme. Neko je zaglavio u problemima, a ne traži pomoć. Dok neko drugi to sve posmatra i želi da mu pomogne da napravi prvi korak. Ili smo u toksičnom okruženju, gdje nas svaka riječ frustrira, jer je vidimo kao laž, ali iz nekog razloga i dalje ostajemo u takvom okruženju.

Da li te mogu promijeniti?

Ti možeš čitati ova slova, i u njima ne vidjeti ništa drugo osim tragova na papiru. Mogu te danima pozivati da napraviš prvi korak. Mogu ti pričati kako je lijepo sa ove strane mosta, ali ako ti nisi spremna da preuzmeš odgovornost za svoj život… Sve će biti uzalud.

Zašto neki kliknu na prvu, dok drugi ne?

Odgovor je jednostavan, zato što su oni dovoljno dugo osjećali neku vrstu tjeskobe, boli, i sami su tragali za rješenjem.

Ne mogu, da ne spomenem…

Ovdje bih također željela da se osvrnem na jednu temu. Javila mi se jedna djevojka da me pita da li je osobi koja je na namazu, Kur’anu i sunnetu potrebna osoba koja će joj pomoći?

Svi mi imamo različite periode u našem životu, nekada nam je iman na višem nivou, nekad na manjem. Ali sedžda je ono što vjernik svakodnevno čini. Dova također. Mi u svakom pogledu se obraćamo Njemu, i On nam šalje ljude sa kojima ćemo se zbližiti. Sa kojima ćemo na dunjaluku uz njihovu podršku kroz ovaj ili onaj način doći do neke spoznaje. Svrhe života.

Ako o svojim problemima pričaš sa mamom, prijateljicom, da li to pričaš sa namjerom da ti daju savjet? Ili pak pričaš sa namjerom da se isprazniš? Moja uloga je posve drukčija! Ja ti ne dajem savjete, ja ti ne govorim šta da radiš. Postavljam ti pitanja u kojima ćeš ti da pronađeš svoj odgovor. Moja uloga je da te vodim, da dođeš do odredišta, ali ne tako što ću ti pokazati put, nego tako što ću te posmatrati dok putuješ i ohrabriti te na tom putu.

Neki dan sam na Facebook-u pročitala sljedeće: “Plakala sam dan i noć. Oči mi nisu prestajale suziti, niti sam mogla spavati. Plakala sam toliko da sam mislila da će mi plač raskidati utrobu.” – Ovako je Aiša, radijallahu anha, opisala bol koji je osjećala kada su je potvorili. A zatim je rekla: “Zatim mi je došla jedna ensarijka, sjela je pored mene i plakala je sa mnom. Nikada joj to neću zaboraviti.”

Ako su prvakinje našeg ummeta imale nekoga da podijele svoju bol, zašto je onda pogrešno da mi svoju bol ili naš lični rast dijelimo s nekim?

Možeš li me promijeniti?

Ovdje odgovor može biti sasvim kratak. Pročitaj prvi dio i spoznati ćeš možeš li me promijeniti?  Ali dok sam inspirisana, šteta da ne napišem još poneku. Osobe često žele da nekog promijene misleći da je problem u drugoj osobi. Uglavnom je ta druga osoba partner. A ponekad i neko drugi iz našeg okruženja. I sama sam željela da promijenim neke stvari kod svog supruga. Vjerujem i on kod mene. Probudili nezadovoljstvo i pitali se šta se desilo sa nama. Onda smo spoznali da priča o tome šta treba mijenjati, ili šta trebam mijenjati ne funkcioniše.  Djelima smo jedno drugome pokazivali šta je to što bismo voljeli da bude bolje. Spoznaja da način na koji komuniciramo je odgovor koji dobijamo je promijenila naš svijet! Postigli smo ono što smo željeli – pružili razumijevanje, podršku i dobili mir.

Stoga, ideja da nekoga promijeniš tek onako, bez da ti je neko tražio pomoć je suluda. Ideja da nekog promijeniš tako što ćeš govoriti šta treba raditi, a ti sama to ne činiš, je neostvariva.  Budeš li primjer u tome što želiš da neko čini, bez da namećeš svoje stavove, te vodi ka tom putu nečije promjene.

I za kraj, ne zaboravite da jedna godina ima četiri godišnja doba. Ruža u jednom momentu vehne, dok u drugom cvate. Život je satkan od uspona i padova. Ponekad moramo pasti, da bismo znali zablisati. Da bismo znali kojim putem trebamo ići. Da bismo znali uz koga doći do cilja. Do Njega.

 

Izjava o odricanju odgovornosti: Stavovi i mišljenja navedena u ovom tekstu pripadaju autoru, korisnik preuzima rizik od bilo kakvih oštećenja te samim tim može ili ne mora dijeliti mišljenje o navedenoj temi.