Koji savjet bih dala mlađoj veziji sebe?

Vrijeme prolazi i prošlost ne možemo promijeniti. Možda je nekome besmislena ova tema, i koji savjet je mlađa verzija mene trebala čuti. Međutim, ta mlađa verzija mene se ponekad probudi i podsjeti me na sve ožiljke koje su drugi napravili na mome srcu. Neka su, jer da nisu sada vam apdejtovana verzija Fatime ne bi mogla pisati ovaj članak, i ne biste čuli nešto što vam je baš potrebno u ovom trenutku.

Šta je to što mlađa verzija mene nije znala učiniti bolje?

Da se ne lažemo, radila je najbolje što je znala u tim trenucima. Da je znala bolje, poznavajući je- sigurno bi bolje učinila! Nova Fatima je odlučila da promijeni svoje prioritete, da posloži kockice i da ostatak svog života provede brineći o sebi, svojoj duši i tome kako ona može doprinijeti čovječanstvu.

Hoću li služiti jednoj osobi ili više njih, zaista nije važno. Ako suština mojih misli dopre do vašeg srca i razuma, vjerujem da ćete primjenom doći do promjene. Do vaše najbolje verzije.

Šta je to što je mlađa verzija mene trebala čuti?

Danima sam znala plakati kada bi mi neko rekao ti si PREemotivna ili ti si PREosjetljiva. Kao da je loše svih srcem osjećati riječ koju vam neko „pokloni“. Mini Fatima nije znala da kaže STOP! Da takvim osobama jasno da doznanja da svoje smeće ne mogu bacati na nju. Stara verzija Fatime je svim srcem prihvatala sve što joj kažu ljudi koji joj znače, danima plakala, lomila se u sebi jer je emotivna. Danima je razmišljala zbog čega je tako emotivna, i šta je to pogrešno uradila da je ljudi ni krivu ni dužnu vrijeđaju?

Zadnji put se to desilo u fazi ažuriranja nove mene, kada me jedna osoba napala jer se po njenom mišljenju nisam obukla prikladno za svadbu. U tom trenutku sav svijet se srušio, jer je to bila osoba koja je znala sa kakvim mukama se borim. Tada kad sam joj rekla da me ostavi na miru, ona je nastavljala… Da sam puna kompleksa, preemotivna i kojekakve gluposti. Više od pola dana sam se gušila u suzama, jer nisam mogla vjerovati da će mi to uraditi neko ko sve moje tajne zna. Neko, od koga sam očekivala da upita jesam li dobro? Je li imam neki problem? Nikada mi nije bilo jasno odakle ljudima pravo da izražavaju svoje mišljenje za koje nisu pitani. Baš tada, svim srcem sam rekla sebi volim te, baš takvu kakva jesi! Tvoja emocija je predivna, i predivno je što svim srcem možeš da suosjećaš sa drugima.

Staroj verziji mene bih rekla, zapamti da je NE kompletna rečenica.

Pohvalno je ljudima pomagati i uvijek ću to činiti dok sam živa. Međutim, važno je znati do koje mjere. Ne mislim da nema pametnijih, vrednijih i boljih, ali se sjećam koliko sam noći provela žrtvujući svoj san da bi nekome nešto uradila, završila. Koliko puta sam promijenila putanju kretanja da bi nekome učinila uslugu. Moja mama bi rekla ništa te ne košta, Bog voli one koji čine dobro. Mnogo toga me je koštalo mog zdravlja. Mnogo toga me je koštalo neprospavanih noći. Voljela bih da je mlađa verzija mene znala reći NE, kako bi mogla da radi na stvarima koje je ispunjavaju. Mlađa verzija mene je toliko puta rekla DA, ljudima koji je danas ne poznaju. Toliko puta jer rekla DA, samo da se neko ne bi naljutio i uvrijedio, kao da je moja dužnost da budem svima na usluzi. Hvala Bogu, pa sam sada apdejtovana!

Šta drugi ljudi misle, nije tvoja briga!

Ako bi trebala da bude samo jedna rečenica koju mogu reći, to bi bila ova! Bila bi sasvim dovoljna da smiri moje krhko srce. Nisam se nikad trudila da se nekome dodvorim, ali sam se zaista trudila da druge učinim sretnima po cijenu da ja ne budem. I u osnovnoj i u srednjoj školi sam bila dijete profesora, i to je golem teret koje jedno dijete na svojim leđima mora da ponese. Kada ste tinejdžer ponekad radite nepromišljene stvari, stvari za raju i preteško je kada su tuđe oči iskolačene i posmatraju svaki vaš korak. Sjećam se, bila sam drugi razred Medrese, i vikend je bio. Sunčana nedjelja. Poželjela sam da stanem na rošule i put me odveo do Medrese. Kada sam se vratila kući, moji roditelji su dobili nekoliko poziva, da ih pitaju kako sam ja na rošulama i da ih obavijeste o tome šta ja radim. Od tada nikad više nisam stala na njih! Kao da je bilo nešto loše u tome? Znate li šta je bilo loše? Loše je to što nisam rekla, ne zanima me šta neko misli, ne radim ništa pogrešno! (Mnogo je ovakvih primjera koje bih sada mogla navesti, ali je besmisleno. Bitna je suština).

Posljednja stvar koju bih rekla sebi iz prošlosti – Prihvati odgovornost za sve što ti se dešava u životu.

Moj apdejt se dogodio onog trenutka kada sam prihvatila odgovornost. Kada sam prihvatila da sam sama „kriva“ što sam dopustila ljudima da se prema meni ponašaju kako hoće. Moja je odgovornost što svakome vjerujem, moja je odgovornost što sa pogrešnim ljudima pričam o svojim problemima. Onog trenutka kada sam prihvatila odgovornost, shvatila sam da ti ljudi više ne moraju biti dio mog života, ne moraju igrati važne uloge u mom filmu i da je sasvim uredu da nekoga volimo iz daljine.

Ono što mi je posebno drago, a što želim podijeliti sa vama jeste, da postoji mnogo stvari koje je stara verzija Fatime činila i ponosna sam na to! To je još uvijek dio mog identiteta. Divno je znati da naš identitet može da se mijenja. Ne moramo biti ona osoba koja smo bili jučer – i to je divna vijest!

Rastite, razvijajte se i volite!

Moj prethodni članak je o ličnim granicama, ako ga nisi pročitala- to možeš učiniti sada.

 

Izjava o odricanju odgovornosti: Stavovi i mišljenja navedena u ovom tekstu pripadaju autoru, korisnik preuzima rizik od bilo kakvih oštećenja te samim tim može ili ne mora dijeliti mišljenje o navedenoj temi.